Podrijetlo karnevalske vještice još nije dovoljno razjašnjeno. Prethodnici današnjih figura vještica preneseni su iz srednjeg vijeka.Najstarija preživjela maska lika vještica dolazi iz Tirola,a datira iz 18. stoljeća . Na tirolskom karnevalu još uvijek postoje figure vještica, na primjer za vrijeme „Imstera Schemenaufena“. Današnje figure karnevalskih vještica vjerojatno se temelje na vješticama poznatim iz bajki .
Vještice su neovisna skupina glavnih junaka, čiju izvedbu karakteriziraju prodorni vriskovi, jezivi pogledi i prijeteće šištanje metli. Njihove drvene maske koje se sastoje od dva dijela, nosa s očima i ružne brade prekrivene bradavicama i čekinjama, omogućuju im da proizvode paklene zavijanje.
Kad se njihov ples završi i čuju se sve vještice, njihova Führungstroika (vodeća trojka) je zadovoljna.

Običaj "Klausentreiben" je star oko 1.000 godina, a seže do u stare keltske običaje, U prošlosti, ljudi su htjeli otjerati demone ovim običajem,želeći izgledati strašnije od njih. Kostimi teže i do 25 kilograma, a sudionici ih izrađuju sami što traje dva do tri tjedna. Svaka udruga ima svoje smjernice za izradu kostima. Osnovni koncept je da se prekriva krznom od glave do pete, veliko kravlje zvono oko struka i rogova na glavi Samo muškarci koji su članovi udruge stari najmanje 16 godina mogu sudjelovati u "Klausentreiben". Žene nisu isključene iz tog zimskog običaja, međutim: one su uglavnom uključene u istoj organizaciji kao i muškarci, ali kao tzv "Bärbele". Princip "Bärbeletreiben" je vrlo sličan, a njihove nošnje uglavnom se temelje na izgledu vještice. Svi koji se tijekom povorki ne drže podalje od ograde mogu biti šibani grančicama. Među mlađim ljudima Sonthofen, to je popularan test hrabrosti izazvati "Klausen" i "Bärbele".
Međutim nije uvijek tako lako prepoznati one koji žele sudjelovati od onih koji samo žele gledati, tako da svatko treba stvarno očekivati ​​da će biti udaren tu i tamo

Korant ili kurent je najpoznatija tradicionalna pustna maska iz Ptujskoga i Dravskoga polja te Haloza. Korant bi bio demon, koji progoni zimu i doziva proleće. U njemu se skriva nešto uzvišeno moćno I tajanstveno. Nekad su se u korantovu opravu smeli obući samo mladići. Danas nalazimo i oženjene muškarce, žene, djevojke, pa čak i djecu. Koranta najboje karakterizira kapa, koja mu pokriva celo lice. Nekada su ju mladići izrađivali sami, pa su kape bile tako međusobno različite.
Danas jih izrađuju posebni majstori, pa je i cjena visoka. Kapa je načinjena od ovčje kože, pofarbane drvene maske s dugim tankim nosom i otvorima za oči i usta.Zubi su od bijeloga graha. Ima dugi crveni jezik. Na glavi ima uši od puranovog ili gušćeg perja. Rogovi su od slame ili drva ukrašeni s raznobojnim trakama. Korant je obučen u ovčji kožuh. Za pojason mu je lanac s kravljim zvoncima. Njegov ponos je čim veći broj marama za pojasom. Obuven je u crvene ili zelene vunene čarape. Na nogama nosi crne visoke cipele.
U rukama Korant drži "Ježevku". (buzdovan sa kožom ježa)

Krampus je stara figura iz keltskog obicaja, koja je u 13.st. od katolicke crkve stavljena u službu Sv. Nikole. Krampus tjera svo zlo, i podreden je Svetom Nikoli. Krampusovo šibanje, koje ne smije biti žestoko, donosi srecu i plodnost. Figura i lik Krampusa raširen je i u Hrvatskoj , Sloveniji, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj a naročito u Njemačkoj i Austriji gdje se krajem godine organiziraju poznate povorke Krampusa “Krampuslauf”. Sve su maske Krampusa od drveta i rucno izradene, a odjeca je izradena od ovcjeg runa (bijelo) ili od tzv.Heidschnucke (sivo-crno).
Heidschnucke je sjeverno-njemacka ovca.

U Švicarskoj dolini Val d'Hérence svake se godine od 6. Siječnja pa do večeri Mardi Gras prije Čiste srijede „Pepelnice“ održavaju stoljetni karnevalski običaji. Tada se čudni stvorovi koji potječu iz daleke prošlosti mogu susresti na ulicama mjesta Evolène Glavni su likovi „Peluches“ (nekad Patôye ) Nose kostim od koža ovaca, koza, divokoza, lisica, pa čak ponekad i jazavca. Nerijetko sve neobrađeno i vrlo neugodnog mirisa. Lice im je pokriveno maskom rukom izrezbarenom iz drva „Arolla“ .
Maske su često obojene i nazivaju se "Visagères". U prošlosti su uglavnom predstavljali životinje kao što su mačke, vukovi i lav, ali danas su lica raznovrsna, pa se uz njih nalaze i mitološke životinje ili čak čudovišta ravno iz horor filmove. U ruci nose velika kravlja zvona koja im pomažu da otjeraju zle duhove koji donose hladnoću, bolesti i lavine. „Empailles“ su najimpresivniji likovi karnevala. Pojavljuju se samo na nedjelju odmah nakon mise. Odjeveni u odjeću od jute ispunjene s oko 30 kilograma slame, plijene pažnju prolaznika svojim impozantnom masom i posebnim smješnim gegajućim hodom. U kretanju im umjesto štapa pomaže metla. Lice im skrivaju maske sa zastrašujućim izgledom. Oni simboliziraju duh predaka i povratak lijepog vremena. Na Mardi Grasu konačno se žrtvuju snjegovića nazvan "Poutratze".
Karnevalu je službeni kraj u ponoć kada maske padaju.

Izvorno, riječ Perchten (množina od Perchta) iz ženske maske koje predstavljaju pratnja drevne božice, Frau Perchta ili Pehta Baba kao što je poznato u Sloveniji. Neki tvrde vezu s nordijskim božice Freyja, iako je to neizvjesno. Tradicionalno, maske se prikazuju u procesijama (Perchtenlauf) u posljednjem tjednu prosinca i prvom tjednu siječnja, a posebno 6. siječnja Nošnja se sastoji od smeđe drvene maske i smeđe ili bijele ovčje kože. U novije vrijeme Krampus i Perchten se pojavljuju zajedno, što je dovelo do gubitka razlike među njima. Perchten se povezuju s zimom i utjelovljenjem sudbine i dušama mrtvih.
Ime je nastalo od staronjemačke riječi peraht ( "sjajan" ili "svijetle").

Rollate su dobile ime od “rollin”, bučnih okruglih zvona koje se vežu lancem (kettn) oko struka. Rollate nose teško tamno krzno (Pelz) od ovce koje podsjeća na medvjeđe. Široko je i dugo do koljena, s velikom kapuljačom koja u potpunosti okružuje glavu, a krasi je pramen crvene vune (gormcioff ) na vrhu. Nose i bjelo smeđe hlače na pruge od vune i lana, matrijala koji su se u prošlosti zimi koristili za pokrivanje stoke.
Nose optočene kožne čizme (aisnschui), koje im omogućuju da hodaju bez klizanja na ledenom terenu. Lice im pokriva drvena maska (lòrve) koja mijenja glas nosioca ​​koji mora razgovarati s ljudima i to govoreći u falsetu (goschn). To je uvijek lice zrelog čovjeka, puno autoriteta. Pravi Rollate već samo pogledom u lice djeluje zastrašujuće. Maramice (hòntich) na vraturazlikuju se bojom ovisno o bračnom statusu nositelja: crvena za oženjene muškarce i bijela za neoženjene. Sivim ili smeđim (hòntschn) vunenim rukavicama griju ruke kojima vitlaju metlomod grana vrijeska (hadratpesn).
Rollate su visoki i jaki mladići, tako da pojava djeluje impresivno.

Sezona karnevala uključuje neke od najvažnijih Tirolskih narodnih događaja. Ovdje su još živi davni obredi i običaji koji uključuju niz čarobnih i s nestrpljenjem očekivanih spektakla. Karnevalska sezona slavi prirodne promjene godišnjih doba. Kao i kod mnogih tirolskih karnevalskih običaja, svečane povorke su simbolika borbe između zime i proljeća. Glavni protagonisti Fasnachta u Imstu su Roller (skakač) i Scheller (zvono), oni su u središtu povorke, zračeći sjajem i dostojanstvom, predstavljajući nježnu ženstvenost i oštru muškost. Zvuk njihovih malih zvona i Schellen (veća zvona) stvaraju jedinstveni Schemenlaufen ugođaj. Otkad je Fasnacht postoji u Imstu? Nitko ne može dati pouzdan odgovor na ovo pitanje. Najstariji poznati dokumenti koji se odnose na Fasnacht datiraju iz 1597. i 1610. Ipak, može se pretpostaviti da tradicija seže mnogo dalje. Je li to bio germanski obred? Je li bio poganski? Mnogo je teorija, ali malo znanstvenih dokaza

Tradicija se prvi put spominje 1663. godine kada crkvena vlast usprotivila takvom bučnom ponašanju. U katoličkom pola kantonu Appenzell Innerrhoden (AI), prema nekim zapisima iz 18. stoljeća, ko je sudjelovao u "Chlausen» tradiciji bio bi kažnjen s teškom kaznom od pet talira. Ipak, tradicija je preživjela u katoličkom polukantonu do 1900. Godine. Više ili manje prešutno tolerirna od strane lokalnih okružnih vlasti.
To se dogodilo osobito u pograničnim područjima u blizini reformirane Appenzell oblasti gdje se tradicija održava i danas. Razlikujemo tri vrste maski „Silvesterchläusa“: - «Lijepi» imaju vrlo slikovita vezena pokrivala za glavu s prizorima iz seoskog života, domaćih običaja i zanata, posebnih zgrada, sporta ili obiteljskog života. Za njihovu izradu potrebne su stotine sati intenzivnog rada. Njihova odjeća podsjeća na lokalnu tradicionalnu nošnju. - «Lijepo-Ružni» nose kostim izrađen od jelovih grančica, bršljan, mahovine i drugih prirodnih materijala, a pokrivala za glavu su oblikom slični onim Lijepima, ali i ukrašeni prirodnim materijalima. - «Strašni» nose kostim napravljen od istog materijala kao «Ružni", ali grubljeg i masivnijeg izgleda. Na glavi, nose šešir ili kacigu grube izrade i divljeg izgleda.
Svi likovi skrivaju svoje lice iza maske, bilo da su drage poput lutke (Lijepi), izrađene od prirodnih matrijala (lijepo-Ružni), ili zastrašujućeg izgleda često sa zoomorfnom elementima,kljovama i rogovima (Strašni) .

Karnevalska skupina sastoji se od oko 60 likova, a šeme su podijeljene na crne i bijele. Svi karnevalski likovi su na neki način povezani sa životima i sudbinama mještana. Središnji likovi su 'beu louc' i 'black louc' koje možemo promatrati kao dva suprotna pola, kao simboličku borbu između svjetla i tame, između zime i ljeta, između dobra i zla, između početka i kraja. One su među najstarijim sačuvanim maskama u Sloveniji i imaju stalno mjesto u Etnološkom muzeju u Ljubljani. Umotane su u bijelu i crnu ovčju kožu i nose žakard hlače. Bijeli u rukama nosi kliješta, a crni veliki zakrivljeni štap. Imaju tri zvona oko struka. Maske podsjeća na divlju mačku ili risa, crvena rubom otvora za oči naglašavaju crno-bijele obrve, izrađena od konjske grive. Ispod crvenog nosa vise dugi brkovi, ispod njih vire bijeli zubi i crveni jezik. Crni Louc trčeći ispred sebe s obje ruke vodoravno drži dugi zakrivljen štap, a Bijeli Louc ima velike drvene klješta kojima lovi djecu i djevojke da jih zacrni čađavim rukama. U starim shemama nalazi se i lutak punjen slamom, koji predstavlja samog Pusta. U povorci moraju biti i vrag, vjeverica, medvjed s ciganom i cigankom, orač s drvenim plugom u koji su upregnuti "uosli", seljaci, majmun, deva, trgovac...... S druge strane su bijele maske, koje predstavljaju parovi u bijeloj odjeći. Oni također uključuju krupnu ženu, koja je metar viša od ostalih maski, i čovjeka iz bršljana (osoba umotana u bršljan) koji u rukama drži lončarski bas. Vrhunac doseže Vrbički fašnik na pokladnu nedjelju, kada se u određeni sat šeme okupljaju usred sela. Tada zaživi nijemo kazalište, jer sheme ne smiju govoriti.

Škoromátija karnevalskih običaja u selima kod Ilirske Bistrice počinje pripremama na dan sv. Stjepana, kada se okupe dječaci I muškarci kako bi podjelili svoje uloge. Glavni događaj je poberija u rodnom selu. Nakon procesije Škoromati obilaze sve obitelji, rade budalaštine, plešu s lokalnim ženama, jedu I piju sa mještanima a za ulazak u kuću moreju otkriti domaćinu tko je došao do njega, pitajte ako imaju što za Škoromati. Zatim za darove zahvale, I požele sve najbolje u dolazećoj godini. Osim Šoromata sa zvonima (s Gönci), koji nose šarene visoke kape izrađene od papira cvijeća te vrpce oko struka s zvona poznate su i maske Škopita koji u rukama drži velika drvena kliješta kojima hvata žene, djevojke I djecu. 
Prvi poznati filmski zapis Škoromata i škoromatije datira iz 1952. godine, a prvi spomen pod kojima Škoromati opravdavaju svoju tradiciju, u arhivu “Zapisi iz Cividale” u Udinama pokrajina Friuli, gdje su 1340 zabranili izgovor imena “Scaramatta”

Tschäggättä, karnevalske figure tipične za područje Lötschentala i odmah su prepoznate zahvaljujući svojim izrezbarenim drvenim maskama, uglavnom izrađenim od švicarskog bora, njihovih krzna koze ili ovce, i zvonu koje visi o njihovom pojasu. Od 3. Veljače (dan nakon Svijećnice) do ponoći na pokladni utorak, oni divljaju seoskim ulicama u potrazi za ženama i djecom.
Nakon što je uhvati svoje žrtve, Tschäggättä im trlja lice svojim ledenim rukavicama.

Jedna od najstarijih i sigurno najrasprostranjenijih europskih maski. Fitomorfna obilježja vrlo malo variraju u matrijalu ovisno o dostupnosti istog u raznim zemljama Europe. Tradicijska je to maska u:
Njemačkoj – Reisigbar
Austriji - Wilder mann
Švicarskoj - Sauvages
Španjolskoj - Trapajones
Italiji - Uomo salvatico
Sloveniji - Smrekov ili Zeleni
Hrvatskoj - Smrekan

Od 7. siječnja, Wudelen iz Tramina šire užas na ulicama ovog vinskog sela, i sudjeluju u Egermann procesiji koja se održava svake godine na Pokladni utorak i jedan je od najčudnijih i najstarijih karnevalskih običaja u Tirolu. Mesari i vodići koji prate Wudelene nastoje zadržavati ove rogate likove i zaštititi publiku od njih. Kad procesija prođe fontanu - ili mjesto stare fontane – Mesari savladaju i zakolju te zvijeri.
Neki tumače ovu gestu kao ubojstvo zime. Veliki plug također je dio procesije - "Eget" također znači "drljače". Publika je zamazana čađom ili nadomjestkom i posipana sijenom, piljevinom ili konfetima. Schnappviecher - rogata stvorenja su bez ušiju, ali s metalnim jezicima - impresivne visine do tri metra. Njihova donja čeljust aktivira se pomoću užeta, dok mu drveni zubi škljocajući stvaraju neugodnu buku. Podrijetlo ovih likova nije poznato.
Njihov izgled povezuje ih s zmajevima iz vjerske imaginacije ili srednjovjekovnih epova i mitova.